Kako grčki bogovi i dalje žive među nama
Ime grčke boginje možemo da nosimo na patikama, vidimo ga u vestima o svemirskim misijama ili čujemo u pozorištu.
Zevs, Atena, Artemida i ostala božanstva odavno su izašli iz okvira antičkih priča. Njihova imena i simboli postali su deo svakodnevice, ponekad toliko uobičajen da više i ne razmišljamo odakle potiču.
Savremena zabava nastavlja da koristi taj svet. Slot igra Gates of Olympus 2500, na primer, preuzima Zevsa i motive Olimpa, dok druge igre, predstave i umetnička dela iznova tumače poznate mitove. Iza te dugovečnosti stoje prepoznatljive slike i priče o moći, ljubavi, ljubomori i odlukama čije posledice teško možemo da izbegnemo.
Boginja pobede stigla je na sportsku opremu
Nike danas mnogima prvo znači patike, dres ili sportsku torbu. Ime brenda potiče od Nike, grčke boginje pobede, koja je u antičkoj umetnosti često predstavljana sa krilima, vencem ili palminom granom.
Njena simbolika odgovara svetu sporta: takmičenju, uspehu i težnji da se nadmaši protivnik. Naziv tako prenosi ideju koju je boginja predstavljala mnogo pre pojave savremene sportske opreme.
Zanimljivo je koliko lako takvo ime počne da živi samostalno. Neko može godinama da koristi proizvode određenog brenda, a da tek naknadno sazna njegovu vezu sa mitologijom. Stara priča je sve vreme prisutna, sažeta u nekoliko slova koja se svakodnevno izgovaraju širom sveta.
Olimp ima svoje mesto i u svemirskim programima
Grčka mitologija dobila je važnu ulogu i u imenovanju svemirskih poduhvata. NASA je svoj program letova koji je doveo ljude na Mesec nazvala Apollo, po Apolonu. Kasniji program istraživanja Meseca dobio je ime Artemis, po njegovoj sestri bliznakinji Artemidi.
Izbor drugog imena uspostavlja vezu između dva programa. Artemida se u grčkoj tradiciji povezuje sa lovom i Mesecom, pa njeno ime istovremeno upućuje na cilj misija i na prethodno poglavlje svemirskog istraživanja.
Tu se vidi kako mit može da posluži kao osnova za novu priču. Ime poznato iz davne prošlosti dobija mesto uz rakete, letelice i naučne instrumente. Njegovo značenje proširuje se svakim novim poduhvatom koji ga nosi.
Munja i trozubac prepoznaju se bez mnogo objašnjavanja
Grčki bogovi imaju i veoma razvijen vizuelni identitet. Zevsa povezujemo sa munjom, Posejdona sa trozupcem, a Atenu sa šlemom, kopljem i sovom. Ti predmeti i životinje pomažu da se lik prepozna i kada njegovo ime nije napisano.
Takvi simboli oblikovali su se kroz antičku umetnost, na vazama, reljefima i skulpturama. Kasniji umetnici preuzimali su ih i prilagođavali svojim delima, pa su se iste veze održavale kroz različite epohe.
Danas ilustratoru može da bude dovoljno nekoliko detalja da prizove čitav mitološki svet. Munja u ruci odmah sugeriše Zevsa, dok trozubac uz morski prizor upućuje na Posejdona. Publika koja poznaje te znake brzo razume na koga se slika odnosi.
Stare priče dobijaju novu muziku i nove glasove
Mitovi opstaju i zato što dopuštaju različita tumačenja. Poznati likovi mogu da se prenesu u drugačije okruženje, dok odnosi među njima ostaju osnova radnje.
Mjuzikl „Hadestown“ povezuje priču o Orfeju i Euridiki sa pričom o Hadu i Persefoni. Kroz muziku i savremeni scenski izraz ponovo otvara pitanja ljubavi, poverenja i pokušaja da se promeni unapred određen ishod.
Video-igra „Hades“ takođe koristi grčki podzemni svet i odnose među božanstvima kao polazište za sopstvenu priču. Njeni autori naglašavaju da prethodno poznavanje mitologije nije potrebno, dok oni koji je poznaju mogu da prepoznaju dodatne veze.
Svaka takva obrada nekome postaje prvi susret sa mitom. Drugi će kroz nju otkriti koliko se poznata priča promeni kada se ispriča iz ugla drugog lika.
Bogovi su imali vrlo ljudske probleme
Jedan od razloga zbog kojih su grčki mitovi i dalje razumljivi jeste priroda njihovih junaka. Bogovi su besmrtni i moćni, ali njihove odluke često pokreću emocije koje dobro poznajemo.
Žele priznanje, ljute se zbog uvrede, takmiče se i pokušavaju da zaštite ljude do kojih im je stalo. Njihovi porodični odnosi umeju da budu složeni, a moć dodatno uvećava posledice svake svađe.
Takve situacije daju autorima mnogo prostora. Priča može da govori o antičkom božanstvu, a da istovremeno otvara pitanje roditeljskih očekivanja, sujete ili potrebe za samostalnošću.
Zbog toga se mitovi mogu čitati u različitim godinama i svaki put primetiti nešto drugo. Poznavanje završetka ne iscrpljuje sve što odnosi među likovima mogu da otkriju.
Poznata imena često kriju zaboravljenu priču
Grčki bogovi danas se pojavljuju u veoma različitim ulogama: kao nazivi proizvoda, junaci predstava, motivi na umetničkim delima ili imena svemirskih programa. Negde je poreklo očigledno, a negde ga treba malo istražiti.
Kada se ta veza prepozna, svakodnevni naziv ili slika dobijaju dodatno značenje. Patike vode do boginje pobede, vest o misiji do Artemide, a pozorišna pesma do Orfejevog silaska u podzemni svet. Tako se stare priče nastavljaju i na mestima na kojima ih možda ne bismo tražili.
Arhiva vesti...
|