Deda Mile u 83. šije
Milosav Todorović, krojač za koga godinama zna cela Jagodina. Nekada danonoćno radio, a mušterija bilo preko glave
ZA godinu dana biće sedam decenija kako sam krojač. Težak je hleb koji se zarađuje na šivaćoj igli. Dok sam radio u Fabrici konfekcije "Resava" i svojoj krojačkoj radnji, šio sam danonoćno da bih mogao da izdržavam porodicu i plaćam porez na sporedno zanimanje. Tada su bila moderna odela iz nemačkog "Bazara" iz kog su mušterije poručivale. Pošto nije bilo šnitova, morao sam da prekopiram model, da skrojim, pa tek onda da ga sašijem.
Ovako priča Milosav Todorović, jedini krojač narodnog odela u Jagodini, koji još radi za šivaćom mašinom iako je već 26 godina u penziji i ima 83 godine.
Doduše, tezgu na kojoj je krojio odela odavno je izbacio, jer se i ne seća kada mu je neko poslednji put naručio da mu sašije odelo, kaput ili mantil. Majstor Mile, kako ga oslovljavaju Jagodinci, ne zna koliko je komada odeće sašio tokom svog radnog veka, ali se s osmehom i ponosom seća vremena kada su iz svih krajeva grada mušterije prolazile pored drugih krojačkih radnji da bi došle baš kod njega. I sada ima redovne mušterije iz grada, ali i iz inostranstva, kojima skraćuje ili sužava garderobu ili radi prepravke.
Rodom iz obližnjeg sela Gornjeg Miševića, u Jagodinu je došao sa samo 13 godina da bi pohađao večernju školu i radio kao konobar u kafani "Solun" kod svog ujaka Radeta. Posle godinu dana rekao mu je da ne voli da uslužuje pijane goste.
- Ujak me je uhvatio za ruku i poveo od jedne do druge zanatske radnje. U Jagodini je tada bilo puno zanatlija. Prvo je odveo kod sajdžije, ali su mi šrafčići bili previše sitni. Odveo me kod stolara, obućara i drugih, ali kada sam ušao u krojačku radnju majstora Dragija Kelera, Nemca po poreklu, poželeo sam da naučim taj zanat. Šegrtovao sam tri godine, a onda sam položio za kvalifikovanog krojača - seća se majstor Mile.
Iako naš narod ima običaj da kaže da je najteže biti šegrt, prizetko i mladi vojnik, majstor Mile je bio vredan i poslušan, pa mu šegrtovanje nije bilo teško. Pošto je stanovao kod Kelera, nije mu bilo teško ni da spremi drva i očisti peć.
- Bilo je to drugačije vreme. Vreme kada su se poštovale prave vrednosti - setno će majstor Mile.
UČIO OD MAJSTORA KELERA
MAJSTOR Mile kaže da znanje koje su učenici sticali u tekstilnoj školi nikada ne može da se uporedi sa onim koje je on dobio od majstor Kelera.
- U školi deca uče samo nekoliko faza izrade jednog odevnog predmeta. Ja sam učio sve da krojim - od donjeg veša, odela, preko prsluka, pantalona do kaputa, tako da sam sve operacije morao da savladam. Majstor Keler mi je uvek govorio da sam dobro uradio, ali da je moglo i bolje. Tako me je podsticao da se dokazujem i postignem maksimum - veli majstor Mile.
Izvor: link
Arhiva vesti...
|