Postala pisac u devetoj deceniji
Sofija Ivanović (80), iz Paraćina, objavila prvu knjigu. Roman "Iznad crte" priča Vojvođanke koja je sa 16 godina došla da radi u ovdašnjoj Štofari
DA život piše romane i najčudesnija scenarija, dokazala je ličnim primerom Sofija Ivanović, osamdesetogodišnja baka iz Paraćina. Ovih dana iz štampe je izašao njen književni prvenac, knjiga "Iznad crte". Ivanovićeva je tako u devetoj deceniji postala pisac, a sve što je želela, tvrdi, bilo je da se zahvali Paraćincima sa kojima je provela životni vek.
Rođena u Vojvodini, u sremskom selu Divoš na obroncima Fruške gore, imala je idilično detinjstvo koje se završilo početkom rata, a nakon osnovne škole živela je u beogradskom internatu, gde je krenula u Tekstilnu školu. Vrlo brzo, kao devojčurak, počela je da radi u paraćinskoj Štofari, i ta fabrika je drugi "veliki junak" njenog romana. Sofija, naime, detaljno opisuje svoj životni vek, rad u vremenu kad je ova paraćinska fabrika bila svetski gigant, ali i u vremenu kad je počela da propada, a ona otišla u penziju.
U međuvremenu se udala, dobila sina Slobodana. Kad je pre nekoliko godina ostala udovica, u osami u kojoj danas živi u kući na Karađorđevom brdu, latila se pisanja.
- Osetila sam veliku potrebu da progovorim, da se prisetim svoga života, da izlistam njegove stranice. Da pomenem ljude koji su ga ulepšavali i tako se zahvalim Paraćincima i ovom gradu jer sam tu, praktično, odrasla. Tražila sam adekvatnu reč kojom bih knjigu nazvala, i našla sam je nakon što sam tri puta prerađivala i dorađivala svako poglavlje. Svaku stranicu zalivala sam suzama. Roman sam nazvala "Iznad crte" jer je život stalna borba da ne potonemo. Moj svet i moje vreme su deo mene, a kroz život se uprkos svemu morate kretati razdragano, poletno i radoznalo - kaže vremešna autorka.
Prva Sofijina knjiga je predstavljena u četvrtak uveče u Dnevnom klubu za stare, a toplu ljudsku priču o ovoj nadarenoj 80-godišnjakinji upriličio je njen sin Slobodan, i sam pesnik i glumac. I, kako je to lepo objasnio Đorđe Petković, paraćinski književnik, predstavljajući njen "prvenac", u pitanju su memoari, pretočeno životno iskustvo jedne snažne ličnosti, bez pretenzija da dosegne neke književne vrhove.
A Sofiji to i nije bio cilj. Vodila je bogat život u različitim vremenima, pa i u onim kada je radnik bio uvažavan i cenjen. Tako da je ova promocija, tokom koje je autorka pustila suzu, prirodan rezime emotivnog osvrtanja na sopstvenu sudbinu.
Izvor: link
Arhiva vesti...
|